glavna i odgovorna:
u zadnje vrijeme prilično nesklona blogu općenito:)- ne obećaje redovito postanje i ne garantira odgovaranje iako vas je kod nje trenutno online.

Priče iz Beča, dio prvi

Image Hosted by ImageShack.us


Prošli petak dobila sam priliku sa Zajučnikom otići na vikend u Beč. Dogovaramo se to već mjesecima i konačno se pružila prilika koju smo naravno raširenih ruku i ugrabili. Naime, njegova matična poslovnica u Austriji je radila feštu povodom jednog (vama nevažnog) događaja i stoga smo kao obitelj bili pozvani crno-bijelom pozivnicom koja je stigla na kućnu adresu.

Moram priznati da sam imala određene (ispostavilo se glupe) predrasude i bojazni. S obzirom da se radi o poljoprivrednoj djelatnosti, nekako sam zamišljala tu feštu kao dosadnu i bučnu večeru u nekoj hali popunjenoj s dugačkim stolovima i klupama gdje će biti poslužena mesina i krumpir uz pivo a u pozadini, kao šlag na torti, udara austrijska narodna glazba. Uopće nemam pojma odakle mi takva predodžba. S obzirom da njemački nešto kao razumijem ali ne govorim, pomislih kako mi je dosada zagarantirana.

Međutim, ispostavilo se da je večer(a) otišla u sasvim drugom pravcu.

Ispred firminog ulaza dočekao nas je dugački crni tepih na čijim su rubovima bile postavljene upaljene svijeće u staklenim posudama cilindričnog oblika i nećete vjerovati... disko kugla koja se okreće i baca ona mini svjetla.

Čudno, pomislih si, sad tek ne znam što da mislim.

Ušavši u zgradu, postala sam još zbunjenija. Hostese u dindrlicama i konobari na ulazu su nam nudli šampanjac, mimozu (šampanjac + sok od naranče), vino i još koješta što nisam primjetila jer mi je pogled odlutao na drugo mjesto.

Naime, skladište rezervnih djelova bilo je pretvoreno u neku vrstu mjesta za provod urbano-njujorkerskog štiha, ne znam kako bih to uopće objasnila.

Sve je bilo u crno-bijeloj boji. Na podu crni tepih, kroz cijelu prostoriju postavljeni visoki stolovi s barskim stolicama bijele boje. Na stolovima je bila upaljena svijeća, kartica s jelima koja će biti poslužena i nešto jako fino:
Povrće (mrkva, krastavci, paprika, celer...) nasjeckano na tanke štapiće i posloženo u bijele keramičke čašice, oko kojih su se nalazile posudice s 4 vrste umaka za povrće. Dobra ideja za zabavice kućne radinosti.

Uza zid je stajao bijeli šank s dva barmena koji poslužuju pića i koktele a pored kojeg se nalazila ogromna posuda puna leda i napunjena (pravim) Red Bull-ovima. Nekoliko separea s bijelim kožnim dvosjedima bilo je okrenuto jedan nasuprot drugome. Pozornica na kojoj su čekali instrumenti bila je nalijevo a pored nje DJ sa slušalicama i laptopom puštao je super pjesmice.
Kad sam se već malo nacvrcala, počeo je svirati i bend, ali ništa narodno austrijsko:D. Pjevali su na brazilskom/portugalskom (?? teško je bilo za razumjeti) jeziku neki miks Dine Dvornika i Jinx-a (ne njihove pjesme, samo takav stil), rekla bih da je to funky glazbica. Kad je bend otpjevao svoje, nastavio je opet (izvrsni) DJ sve dok se ljudi nisu rasplesali.

Isprike gospodinu L.B jer sam mu izgazila sve nožne prste. :D

U međuvremenu je bio postavljen i švedski stol s puno fine hranice ali ne pitajte me što je točno bilo jer su mi crno vino i šampanjac došli glave. Možda i malo previše s obzirom da drugi dio večeri nisam htjela komunicirati sa Zajučnikom jer je pričao s nekom ženskom koju zna otprije a imao je tu nesreću da mi je za nju rekao:
„Jooooj što je ona pametna i simpatična“
Gospođica Pametnaisimpatična je jedna od onih koja priča s frajerom i onda ga svako malo dodirne rukom a svaki ženski časopis će vam potvrditi da to znači kako je zainteresirana.
:D

Bilo je već poprilično kasno kad smo se vratili u hotel, a nastavak priče slijedi jednom drugom prilikomJ